kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Utorak, 14 Siječanj 2014 14:04

Proslava stotog rođendana dr. fra Častimira Majića u Chicagu

franjevci.info franjevci.info

U četvrtak, 9. siječnja 2014., svečanom svetom misom u župi Sv. Jeronima u Chicagu proslavljena je 100. godina rođenja najstarijeg našeg člana dr. fra Častimira Majića.


Misno slavlje je predvodio provincijal dr. fra Miljenko Šteko uz koncelebraciju 19 svećenika. Na kraju propovijedi fra Miljenko je u ime Provincije darovao fra Častimiru prigodni foto-album sa svim njegovim fotografijama iz arhiva Provincije.


Fra Častimir je aktivno sudjelovao u misnom slavlju, te na kraju svete mise puku podijelio blagoslov. Svečanost je nastavljena u župnoj dvorani u nazočnosti skoro 300 gostiju iz Chicaga, Milwaukija i okolice, te fra Častimirove rodbine iz Kalifornije. Prigodnu riječ uputila je generalna konzulica hrvatske države dr. Jelena Grčić Polić, Nevenka Jurković u ime društva Hrvatska žena, Steve Majić u ime obitelji, Provincijal fra Miljenko Šteko u ime Provincije, fra Jozo Grbeš kustos u ime njegove franjevačke zajednice, te fra Ivica Majstorović župnik Sv. Jeronima. Na video zaslonu pokazan je fra Častimorov životni vijek. Na kraju se svima u gotovo polusatnom govoru obratio fra Častimir. Čvrstim i jakim glasom rekao je hvala svima, između ostaloga: “Dug je ovaj moj životni put, stotinu godina života. Veliki je to dar Božji! Od Vitine, Širokog Brijega, Mostara, Rima, Freiburga, Chicaga, St. Louis, Milwaukeea, New Yorka i opet Chicaga. Put ispunjen mnogim susretima, dobrim ljudima, ugodnim sjećanjima. Na tom putu prepoznatljiva je ruka Božja koja me vodila i čuvala i pokazivala mi put. Sada kada sam stigao do svoje stote godine i gledajući unatrag, u ovo moje stoljeće života, ostaje mi učiniti samo jedno: reći hvala. Hvala Bogu na daru dugoga života.Hvala mojoj franjevačkoj zajednici u kojoj sam više od 80 godina. Hvala svima Vama, dragi prijatelji, za dobar dio tog našeg zajedničkog puta.” Fra Častimir je vrlo snažno govorio i o svojim sjećanjima na svoga oca i majku, svojim odgojiteljima u gimnaziji na Širokom Brijegu, svojim provincijalima i profesorima.


Uz svečano pjevanje “Sretan rođendan” i veliku rođendansku tortu, ovo slavlje je bilo na radost svih nazočnih koji su i sami potvrdili da je ovaj događaji i za sve njih jedinstven, stoljeće života jednog svećenika. Prigodne čestitke su uputili: Papa Franjo, Generalni ministar franjevaca, Michael Perry, hrvatski kardinal Josip Bozanić, čikaški kardinal Francis George, fratri fra Častimirove rodne župe Vitine, fra Željko Grubišić i fra Petar Ljubičić, gradonačelnik Zagreba Milan Bandić, načelnik općine Ljubuški Nevenko Barbarić  i drugi.
Posebnu proklamaciju i čestitku uputio je gradonačelnik Chicaga Mr. Rahm Emanuel proglasivši 9. siječnja 2014. danom Fr. Majića za grad Chicago. Gradsko vijeće grada Chicaga, te županija Cook izdali su također posebna priznanja u čast slavljeniku.

Propovijed – 100 godina života fra Častimira Majića, Chicago, 9. 1. 2014., 18h
"Bez primanja ljudske ljubavi nikada ne bih postao čovjek, u krajnjem bih slučaju postao vučje dijete. Da sam primio duhovni život, to posve nekomu dugujem; to je čisti dar... Bio sam hranjen, njegovan, poučavan, najprije kod kuće, a zatim u školi, učio sam shvaćati ono što mi daruju moja osjetila, bio sam uvođen u posredujući jezik, sve dok ga nisam pojmio i njime ovladao, a tijekom je godina u mene prodirao bezbrojan oblikovni materijal koji se ugradio u mene i mene izgradio u sebi. Ovladavanje je preraslo u moći-činiti; stajao sam zadivljeno pred svime što su ljudi već naučili činiti, i zbog toga zaboravljao da svako činjenje počiva na izvornoj primljenosti. (...) Primatelj nije beživotni putni kovčeg u koji se nešto odlaže, nego brazda na njivi u kojoj treba izrasti sjeme. Ako je njiva živi duh, postaje aktualna prispodoba o talentima: ono što mi je povjereno mora biti «upravljeno» i oplođeno na duhovni način. Moje je to kao ono što mi je predano, s nadom da će donijeti urod, o kojemu ću morati položiti račun... na vagi istine.
Sve to svoju posebnu jasnoću zadobiva u Crkvi Isusa Krista... Ovdje nitko sebi ništa ne uzima osim onoga što mu se dadne. Nitko ne ide na ispovijed da bi samome sebi uzeo odriješenje od svojih grijeha. Nitko ne ide na krštenje da bi sam sebi izlio vodu na glavu. I još važnije: nijedan svećenik ne zaređuje sama sebe, mora ga zarediti netko tko je također primio sveti red. I slijedimo li dugi niz «apostolskog nasljeđa», nailazimo na prve kojima je Krist podijelio punomoć «da to čine njemu na spomen». (...) Sve je posuđeno kao dar u čijoj plodnosti treba donijeti trideseterostruk, šezdeseterostruk ili stostruk rod. I ništa za sebe, nego za cjelinu koju Isus označava kao «kraljevstvo Božje»."
Poštovani oče fra Častimire, ovako je zborio Vaš učeni profesor Hans Urs von Balthasar!
U duhu Evanđelja koje smo čuli i ovih riječi Vašega profesora, usudim se večeras – kao prvom fratru naše Provincije koji slavi stoljeće života - govoriti o plodnosti dara Vašega života nama, ovoj Zajednici, Crkvi Božjoj i čitavom puku - odnosno cjelini koju Isus označava kao "kraljevstvo Božje".
Na ovaj dan 1914. godine Vi ste u svojoj Vitini ugledali svjetlo ovoga svijeta. Radost ste bili svojim roditeljima Anti i Ivi r. Boras. Dali su Vam na krštenju ime Ivan. Osim što je ta godina bilježila Vaše rođenje, bilježi i početak velikoga svjetskog sukoba, I. svjetskog rata. Očevi Vaših generacija tada su diljem Europe sijali svoje živote po carskim frontama, a Hercegovina je padala u sve veću bijedu, glad i jad. Sami u svojim „Životnim uspomenama prošlosti“ o tome vremenu najranijeg djetinjstva pišete: „Kao dijete bio sam prepušten brizi svoje majke i svojih stričeva, u kojima sam našao nadoknadu za oca koji je umro u ranim godinama moga djetinjstva (1923.).“
Pučku školu od 1923. – 1927. završavate u Vitini, a školske godine 1927. /28. dolazite na Široki Brijeg.
Našao sam u Gimnazijskom Ljetopisu iz 1930. slijedeću vijest:
20. I. (ponedjeljak) najboljim đacima iz svih VIII razreda (po jednom) dao knjigu, M. Vanina, Sunčanom stranom. Najbolji đak bio:
I. razred Jakov Barbarić / II. Pero Vasilj / III. Majić / IV. Josip Roso / V. Ilija Šaravanja / VI. Blaž Katić / VII. fra Rufin Šilić / VIII. fra Tadija Kožul.
Školske godine 1930./31. završavate  IV. razred, razredni Vam je starješina fra Placid Pandžić, predmetni učitelj.
Niži tečajni ispit, popularniji kao mala matura, održan Vam je od 11. do 17. lipnja 1931. Oslobođeni ste usmenog ispita na maloj maturi, jer ste odlično uradili pismene zadatke.
Vi i dalje nastavljate dobro učiti i spremati se za život. U petom razredu školske godine 1931./32. razredni Vam je starješina bio fra Oton dr. Knezović, a u šestom razredni starješina fra Marijan dr. Zubac.
Dana 2./V. 1933. godine fra Marijan Zubac vodio Vas je popodne na ekskurziju na Šudurovu Glavicu. Sjećate li se toga?!
A onda 2. srpnja 1933. na Humcu, pred fra Dominikom Mandićem, provincijalom oblačite franjevački habit i dobivate ime fra Častimir.
Nakon svršenog Novicijata idete opet na Široki u VII. razred gimnazije, školske godine 1934./35. Razredni starješina Vam je fra Arhanđeo dr. Nuić. Razred ste završili odličnim, a slijedeće školske godine 1935./36. ste u VIII. razredu. Razredni Vam je starješina o. fra Živko dr. Martić. Razred ste opet završili odličnim. Pristupate ispitu zrelosti od 10. do 16. lipnja 1936. I na velikoj ste maturi bili oslobođeni usmenog dijela ispita jer ste odlično uradili pismene zadatke iz svih predmeta.
I, evo Vas  na Franjevačkoj bogosloviji u našem samostanu u Mostaru. I tamo Vam se u dokumentima navode tri izvedenice imena: Timotej, Honorius i Častimir!
Poslije završene srednje klasične škole pribrojeni ste 17. IX. 1936. pitomcima našeg studija na Bogosloviji u Mostaru.
Akademske godine  1936./37. odlično završavate I. i II. semestar; 1937./38.  III. i IV., a 1938./39. godine V. i VI.
Akademske 1939./40. godine VII. i VIII. završavate na Antonianumu u Rimu. Rektorat je Franjevačke bogoslovije u Mostaru te semestre nostrificirao 17. IX. 1940. godine. Akademske 1940/41. godine s odličnim uspjehom završavate IX. i X. semestar. Na Franjevačkoj teologiji u Mostaru - te godine polažete Diplomski i jurisdikcijski ispit.
Kroz to su vrijeme nadošli i vječni zavjeti 4. srpnja 1937. u Mostaru, pred provincijalom fra Matom Čuturićem. Potom slijede: subđakonat 29. 5. 1939., đakonat 3. 6. 1939., te svećeništvo 4. lipnja 1937. koje Vam je u Mostaru podijelio Alojzije Mišić, biskup.
Sve to vrijeme školovanja u Vitini, na Širokom Brijegu i Mostaru nikada niste imali dovoljno kvalitetne hrane, štoviše, prolazite nevolju gladi. No, na pretek je bilo elana, pobožnosti i ljubavi za svetost redovništva, učenje i rast prema svećeničkom i redovničkom pozivu kojeg ste sanjali živjeti na Gospodnjoj njivi kršne Hercegovine. No, čovjek snuje, a Bog određuje – ne kaže se uzalud.
Po završetku teološkog studija u Mostaru Uprava Vas provincije 1941. godine šalje u Freiburg im Bresgau da biste studirali germanistiku i učinili poslijediplomski ispit. U Freiburgu ostajete neplanirano dugo, završavate doktorate iz filozofije i teologije i 1951. godine dolazite u Ameriku gdje ostajete evo do danas.
A, trebali ste se vratiti u Provinciju i biti profesor na Širokom Brijegu. No, sve se izokrenulo, stravični i apokaliptični dani – kako ih nazva pokojni fra Janko Bubalo, počeli su harati našom Provincijom. Braću su našu ubijali na pravdi Boga. Široki spalili, Mostar u Neretvu bacili, i gdje god su uhvatili fratra ubili su ga. Još tražimo kosti od mnoge subraće u nutarnjem raspoloženju bolnoga prisjećanja. Partizani su tada u četveroredima ubijali ljude našega podneblja koje je zavijeno u crno tiho cvililo za svojom djecom. Domovina nije smjela naglas plakati da je ne čuju. Žene u crnini i majke tiho po stajama i ogradama nisu ni uspijevale ispravno izgovoriti čudno ime Bleiburga. Rijetki preživjeli bi im ispod glasa u prolazu, ili za sv. mise prišapnuli: „Zadnji sam ga put vidio na Bleiburgu“. Zidovi su uši imali. I baš su se svi ti zidovi i prezide naslušali  anđeoskih pozdrava, priporuka, litanija i Gospinih krunica... za vas ovdje i za tolike za koje se nikad doznalo nije gdje su?! Tu molitvu rađala je vjera u Isusove riječi Šimunu Petru izrečene u predvečerje muke za Crkvu koja nastaje: "Ja sam molio za tebe, da se ne pokoleba tvoja vjera". (Lk 22,31). Zbilja je trebalo milosti Božje i snage vjere da se sve izdrži. Možda najbolje o svemu govori činjenica da je brojem braće, u tim poratnim godinama, naš najveći samostan bio Kazneno popravni zatvor u Zenici...
Izdrži, i samo izdrži, radi i moli, rađaj i odgajaj, ponavljala je Hercegovina sebi u bradu, da nitko živ ne čuje, a Vi ste ovamo, fra Častimire, s drugom našom braćom i čestitim narodom, sve to slutili, pa pisali o tome, borili se na sve strane i na sve se načine dosjećali slati pomoć i braći i našem narodu. I u sudio bih se reći, tko zna kako bi preživjeli i opstali da nije bilo vas izvan Provincije?!
Za sve ste ovo s braćom u Kustodiji dobro znali. Bodrili nas i nadali se zajedno. Potiho ste uzdisali, predahnuli, pa opet zasukivali rukave i nastavljali raditi.
Čim su ugasili Hrvatsku tiskaru franjevačke provincije u Mostaru Vi ste je u Chicagu osnovali. Da glas u pustinji ne zamukne. Znali ste koliko je to važno jer ste već  kao bogoslov uređivali Stopama otaca, almanah Hercegovačke bogoslovne mladeži Bakula, a po dolasku u Ameriku postajete urednik Danice. I tu odgovornu i tešku dužnost obavljate od 1951. pa do 1961. Potom ste duhovni pomoćnik na župi sv. Josipa u St. Louisu od travnja 1961. do listopada 1963., pa u župi sv. Ćirila i Metoda u New Yorku od 1963. do 1967. godine. Župnik ste župe Srca Isusova u Milwaukee od 30. lipnja 1967. do kolovoza 1979.
Opet dolazite za urednika Danice od 1979. do 1988. godine. Gvardijan ste samostana sv. Ante u Chicagu od 1988. do 1994. Urednik ste Hrvatskog katoličkog glasnika od 1992. do 1994. a Hrvatskog kalendara od 1994. do 1996. Osim toga ste Kustos od 1973. do 1976. godine, kustodijski savjetnik od 1967. do 1970. i od 1976. do 1979. Godine. U mirovini ste u samostanu sv. Ante u Chicagu od 1996. No Vi ste se nastavili i dalje baviti i pastoralnim i znanstvenim radom sve do današnjeg dana. Do punine jednoga stoljeća. Na osobit su nam način dragi Vaši članci o našoj ubijenoj braći u knjizi „U nebo zagledani“.
Iz svake Vaše napisane riječi soči osobitost franjevačkog života i ona specifična ljubav koja je stasala na našem podneblju. Kad čitam Vaš životopis, imam dojam da ste zavjet učinili da ćete stostruko donositi plodove za sve one kojih nije više bilo - jer ste ostali rano najprije bez oca, a onda i bez većine subraće fratara koji su svoju krv prolili u Drugom svjetskom ratu i poraću. Koliko god Vas je Bog obdario dugim godinama življenja, istom Vam je mjerom podario talent i ljubav svima nama ostaviti toliko toga zapisanog u periodici koju ste uređivali, u knjigama i člancima koje ste napisali i još uvijek pišete.
 
Iz pobrojanog, a toliko toga uopće ne spomenutog, naglašavam ono bitno: Uvijek ste ostali pravi franjevac, čuvajući granice dostojanstva, kako sami svjedočite u posljednjem razgovoru za Glas koncila. I na to ste uvijek bili ponosni. Uz to ste iz srca sanjali slobodnu Hrvatsku i sve činili da je bude. Vjerujem da ste i jednom i drugom dali i te kako svoga osobnog obola.
Poštovani fra Častimire, večeras mi je bilo čast govoriti o Vašem časnom životu i svim jedrim plodovima koje ste u njemu kao svećenik i franjevac iznjedrili, i sve to Gospodinu prikazati kao izraz hvale i zahvalnice. U ove riječi unosim također osjećaje čitave naše Zajednice i sve, zajedno s Vama, želim pretvoriti u čin kojim ćemo ovom svetom Misom uzdići hvalu Bogu, posvećujući mu i u budućnosti Vaše i naše vrijeme.
 
Neka Vam dragi Bog sve obilato naplati i nagradi. Mi ljudi možemo, ovo što možemo. Reći iskreno i veliko hvala! U ime Hercegovačke franjevačke provincije, darujem Vam ovaj album uspomena u kojem su Vama drage fotografije koje čuva naša Zajednica – kao stamen memorije kršćanstva, franjevaštva i hrvatskog duha – a pripremili su ga s puno ljubavi i znanja fra Ante Tomas i fra Ante Marić. Neka Vas i svu braću ovdje podsjete na godine patnje i ponosa, na rast ove Provincije iz, ljudski gledano, ničega.
Neka Vam je, oče fra Častimire, čestit Vaš stoti rođendan i neka Vam dragi Bog podari obilje blagoslova i još dobroga zdravlja! Mir i dobro!
Fra Miljenko Šteko, provincijal

Pročitano 1178 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering