kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Subota, 14 Lipanj 2014 23:33

Presveto Trojstvo

Autor: LJ::portal | fra Petar Ljubičić Autor: LJ::portal | fra Petar Ljubičić |

Svetkovinom Presvetoga Trojstva ispovijedamo vjeru u jednoga Boga u tri božanske oso-be - Oca i Sina i Duha Svetoga. To je najdublja i najveća  tajna naše vjere, tajna intimnoga Božjeg života. Svojim umom to ne možemo dokučiti ni shvatiti, jer je Bog neizmjerno veći od nas i našega razuma.

Jedinstvo u Trojstvu - Čovjek nikada ne bi mogao svojim ograničenim umom nazrijeti in-timni život božanskih Osoba. Ali Bog, neizmjerna i sama ljubav objavio je čovjeku intimni svoj  život. Objavio ga je iz ljubavi prema stvorenju.
Pozvao je čovjeka da jednom bude sudionik intimnoga Božjeg života i zato mu je omogu-ćio da nazre tajnu života što se odvija u krugu presvetoga Trojstva.

Otac nam je objavio Sina. Poslao ga k nama. I na Jordanu kad je Krist bio kršten rekao je: "Ovo je sin moj ljubljeni" (Mt 3,17). Krist došavši na zemlju, objavio nam je da je Bog nje-gov Otac oduvijek: "Ja sam u Ocu, a Otac je u meni" (Iv 14,11).

 

Bog je oduvijek Otac i oduvijek ljubi Sina neizmjernom ljubavlju. Otac i Sin se oduvijek ljube neizmjernom ljubavlju. Iz njihove neizmjerne ljubavi proizlazi treća božanska osoba Duh Sveti. Upravo ta njihova međusobna ljubav, taj izljev njihove ljubavi je Duh Sveti koji proizlazi od Oca i Sina od sve vječnosti.

Intimni se dakle Božji život sastoji u nepresta¬nom darivanju. Otac se daruje Sinu, a obojica Duhu Svetomu. Tri su različite zasebne osobe, ali je jedna neizmjerna narav, jedna božan-ska punina, je¬dna svemoć, što posjeduju sve tri božanske osobe. Savršeno i najuže jedin-stvo i stvarno trojstvo.
Teško je razumjeti trojstvo i jedinstvo, ili bolje ne može se dokučiti. Jedino preostaje našem razumu pri promatranju velike tajne Trojstva zavapiti: "Vjerujem Gospodine! Pomozi moju nevjeru" (Mt 9,24).

Zapravo svaka svetkovina, svaki dan - blagdan proslava je Boga Oca, Sina i Duha Sveto-ga. Sav život svakoga kršćanina morao bi biti slava i proslava Oca, Sina i Duha Svetoga.
Blagdan Presvetoga Trojstva je prilika da ispitamo svoje stavove prema Bogu živome. Svaki naš nedjeljni sastanak jest susret sa živim Kristom koji je u slavi Boga Oca. Taj sus-ret je moguć jer u nama djeluje sila Kristova Duha, Duha koji je njega uskrisio od mrtvih. Što nas drži na okupu jest ista vjera i posjedovanje istoga Duha živoga Boga.

Vrlo je bitno kada činimo znak križa da mislimo na Boga Trojedinoga. Tim znakom smo obilježeni na svetom krštenju, taj znak nosimo ubilježen u sav svoj vjernički život.

Kakav zaključak možemo izvući iz ove velike tajne za svoj život? Zašto nam je Krist obja-vio tajnu intimnog Božjeg života?
- Bog nas je pozvao da budemo dionici njegova intimnog života.
Zato je htio da već na ovom svijetu vi¬dimo kao u ogledalu ono, što ćemo jednom gledati licem u lice. Gledamo kao u ogledalu: "Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube" (l Kor 2,9).

- Bog želi da živimo životom kojim žive presveta Trojica. Objavio nam je svoj intimni život da bismo mogli već na ovom svijetu upriličiti svoj život njegovu životu. Zato je život presv. Trojstva pralik uzor, ideal našim dušama, našim obiteljima i čovje¬čanstvu. "Kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, tako i oni u nama da budu jedno" (Iv 17,20) molio je Krist u veliko-svećeničkoj molitvi.

- Cijeli naš život se odvija u znaku presv. Trojstva. Krštenje.... Krizma…
- Zapitajmo se stoga: jesmo li uvijek svijesni riječi: Otac, Sin, Duh Sveti? Jesmo li mi u sebi jedno? Jesmo li s Bogom jedno? Jesmo li s bližnjim jedno? Teško je odgovoriti jer često moramo odgovoriti negativno.
(Duša je razapeta između dobra i zla. Strasti nas vuku prema zemlji, a krjeposti pozivaju k visinama. Padamo i dižemo se).

 

Ako želimo jednom naći se u jedinstvu Presvetoga Trojs¬tva, onda moramo nastojati biti u jedinstvu s Bogom već ovdje na zemlji. Naše misli moraju biti Božje misli, naše riječi... naši osjećaji...

U jedinstvu smo s Bogom onda, ako smo u jedinstvu sa svojim bližnjim. Veseliti se kada se bližnji veseli, žalostiti se, suosjećati s bratom, s bližnjim.
- Presveto Trojstvo je uzor obiteljskog života. Otac se daruje Sinu, Sin Ocu, a iz njihove ljubavi proizlazi Duh Sveti. Muž i žena su jedno tijelo. Ljubav ih veže u jedinstvo i vodi do kolijevke. (Zašto su tolike obitelji u krizi: rastrgane, posvađane, srušene....?)

- Cijelo čovječanstvo je jedna obitelj. Djeca smo nebeskog Oca. Svatko od nas ima be-smrtnu dušu. Cijena je Kristove krvi. Jedna nas zemlja drži, jedno nas sunce grije. Ipak nema u današnjem čovječanstvu jedinstva jer nema ljubavi koja je temelj jedinstva. Nema ljubavi, jer nema Boga, jedine prave ljubavi, izvora ljubavi. Zaista Božja zapovijed ljubavi najteža je zapovijed. I zato jer je najteža, Bog nam je htio najprije pokazati ideal ljubavi, živi prim¬jer ljubavi. Šalje svog Sina. Treba nam bratske ljubavi i ništa drugo. Boga shvatiti bilo bi poželjno, ali njega ljubiti veoma je zaslužno.

Jednom zgodom veliki crkveni naučitelj sveti Augustin razmišljao je o tajni Presvetog Trojstva. Htio je svakako dokučiti: kako je moguće da su u Bogu tri osobe, a samo jedan Bog. Šetajući tako zadubljen u misli dođe do nekog dječaka, koji je školjkom prelijevao more u jednu malu rupu na morskoj obali.

Sv. Augustin se zaustavi i upita: Što to radiš dječače na pijesku? Želim more preliti u ovu rupu, odvrati dječak. Augustin se nasmije i odvrati. Uzalud se trudiš! Okani se tog neus-pješnog posla. Tvoja je želja i nastojanje nemoguće. Kroz sva tisućljeća ne bi mogao prig-rabiti mora i preliti ga u tu rupu.

Zar je zbilja to nemoguće? - upita dječak i svojim se velikim, nevinim očima zagleda u Augustina. Ti misliš daje to nemoguće i meni se smiješ, što pokušavam more preliti u malu rupicu. No i ti činiš nešto slično: htio bi preliti neizmjerni ocean Božjeg bića u malu posudu svog razuma. Prije ću ja uspjeti preliti cijelo more u ovu malu rupicu, nego ćeš ti shvatiti da je Presveto Trojstvo jedan Bog u tri osobe.

Nakon tih riječi dječak nestane. Tada Augustin reče sam sebi: „Vjera je sigurnija od shva-ćanja“. Boga može shvatiti samo Bog. Boga ne možemo shvatiti, ali možemo ga ljubiti i klanjati mu se. Svoje ćemo štovanje prema Presvetom Trojstvu najbolje pokazati time čineći uvijek pobožno i ponizno znak svetoga križa izgovarajući s ljubavlju riječi Oca i sina i Duha Svetoga.

Troosobni Bože, Oče milosrđa i ljubavi, klanjam Ti se, hvalim Te, slavim i blagoslivljam. Pomozi mi, prosvijetli me, oprosti mi sve moje grijehe i posveti me! Daruj mi osvjedočenu Vjeru, čvrstu nadu i savršenu Ljubav! Predajem Ti se potpuno i posve, kako bi jednoga dana bio dostojan živjeti u vječnoj blaženoj sreći u ljubljenom zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga. Amen.

 

Kako je naš Bog čudesan:


cijela obitelj otišla u redovnike!

 

Dogodilo se to u Španjolskoj. Antonio-Maria Aldama rodio se 1869. godine. Osjetio je da ga Gospodin zove u svećeništvo te se javio u sjemenište. Nakon što je završio i sjemenište i bogosloviju ipak odustane od svega i napusti svoje zvanje.

Nakon nekoliko godina upozna se s djevojkom Dolores iz Andaluzije. Upoznaše se, zavolješe i oženiše. Vjenčanje je bilo 1899. godine.

Od početka braka molili su da barem jedno njihovo dijete ode u časne ili svećenike.

Prvo dijete, sin Jose, umre dvije godine nakon rođenja.

Drugo dijete, kćer Dolores poživje tek četiri godine.
Treće dijete, sin Jose, javi se u sjemenište i bogosloviju, postade svećenik isusovac i bi zaređen 1929. godine.

Četvrto dijete, kći Concepcion. kad odraste javi se u redovnice i postade časna sestra.

Peto dijete, kćer Natividad, ode u samostan i postade i ona časna sestra.

Šesto dijete, sin Antonio, javi se u sjemenište, završi bogosloviju i postade svećenik, isu-sovac. Zaređen je 1936.godine.

Sedmo dijete, sin Francisco, također završi teologiju i postade svećenik, isusovac. Zaređen je 1940. godine.

Dakle, dvije kćeri redovnice i tri sina redovnika, svećenika, isusovca.

Kad su tako svu svoju djecu opremili u redovnike roditelji se odluče "rastaviti". Otac Anto-nio je poželio postati svećenikom a majka Dolores je poželjela postati časnom sestrom. Prijaviše oni svoje planove župniku pa crkvenim vlastima i Sveta je Stolica prihvatila nji-hovu odluku i dopustila kako bi ostvarili svoje želje.

Otac je bio zaređen 1929., iste godine kad i njegov sin Jose. Jose se zaredio nekoliko mjeseci prije oca.
Otac Antonio zaredio se na Badnji dan, u 60. godini života, a mladu Misu slavio je na Božić i to u samostanu u kojem se nalazila njegova bivša supruga kao kandidatkinja časnih sestara. Na mladoj misi propovijedao je njegov sin Jose a dvojica drugih sinova su minis-trirali jer još nisu bili završili teološke studije. Istog dana popodne otac je pribivao obredu ulaska svoje bivše žene iz kandidatkinja u postulantkinje.

Nakon što je zaređen, odmah iduće godine, 1930., otac Antonio javi se u isusovački novi-cijat u Loyoli, razboli se i preseli u vječnost nakon samo mjesec dana svećeništva. Sak-ramente bolesnih podijelio mu je njegov sin Jose pred kojim je prije smrti položio i zavjete Družbe Isusove. Majka se iste godine zavjetovala i živjela kao redovnica do 1949. godine, kada se je i ona preselila u vječnost.

Kada je jedan od sinova svećenika, pater Francisco, na jednom skupu držao predavanje, domaćin ga je predstavio ovim riječima: „Danas će imati predavanje sin jednoga isusovca“. Kad je pater Francisco izišao na pozornicu dodao je: „A da škandal bude još veći, predavač je također sin jedne redovnice!“

Zanimljiv i poučan primjer.
Otac je najprije želio postati svećenik, pa je odustao, sretno se oženio i imao sedmero djece; dvoje djece se preselilo u vječnost, dvije kćeri postale redovnice i tri sina svećenika isusovca. I on, napokon, postaje svećenikom prije svoje dvojice sinova. A njegova bivša žena postala je redovnicom – časnom sestrom.

Pročitano 1580 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering