kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Nedjelja, 31 Kolovoz 2014 07:49

Pravi učenik Isusov odriče se sebe, uzima radosno križ i slijedi Isusa

Autor: LJ::portal | fra Petar Ljubičić Autor: LJ::portal | fra Petar Ljubičić

Prošle nedjelje čuli smo evanđelje o Petrovoj ispovijesti vjere u Isusa kao Mesiju. Potom mu je Isus rekao svečane riječi, među kojima se ističe osobito ona kojom Petra naziva stijenom svoje buduće zajednice. Petar je stijena, kamen temeljac Isusovih učenika.

To je temeljni tekst na kojem Katolička crkva i danas gradi svoju vjeru u Petrovo prvenstvo me-đu apostolima i u prvenstvo Petrova nasljednika, tj. rimskoga biskupa, među biskupima svijeta tijekom povijesti Crkve.
Lako je reći: Isus je Sin Božji. Tek se u praktičnom životu pokazuje je li to priznanje istinito.
U današnjem evanđelju Isus tom istom Petru izgovara i drugu, tešku riječ: „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi!“
Drugim riječima: na zlo me vučeš, nagovaraš me da ne ispunim ono zašto sam na zemlju došao i uzeo ljudsku narav. On je zapravo došao zato da nas izmiri s Bogom po žrtvi na križu. Došao je dati svoj život, svoju krv žrtvovati za spas ljudi. Zato Petrove misli nisu Božje misli.

 

Petar je mislio pokazati se Isusu prijatelj, a bilo je tu pomalo i Petrovih sebičnih računa. Apostoli još nisu primili Duha Svetoga, još su mislili da će Isus osnovati na zemlji svoje kraljevstvo u kome će oni biti visoki službenici. A Isus govori o trpljenju i smrti. Isus želi reći da on preko trpljenja, križa i smrti ispunja cilj svoga života na zemlji: spasiti ljude.

 

Prema Matejevu evanđelju bilo je to još uvijek u kontekstu istoga razgovora, na istome mjestu i u istoj prilici. Petar je u kratko vrijeme nazvan i stijenom i sotonom! Gotovo neza-mislivo, budući da nam je pojam sotone tako težak i opterećen. Međutim, tako je zapisano. Dok Petar ispovijeda vjeru u Isusa kao Mesiju, dok ga prepoznaje kao onoga koji ispunjava obećanja čovječanstva, dok stoji iza svoga Učitelja u svjetlu njegove osobe i poslanja, Pe-tar je stijena.

Međutim, u trenutku kada razmišlja logikom svojih želja, svojih planova, onda to postaju ljudske misli koje bi htjele Isusa odvratiti od njegova životnog poslanja, odvratiti od poslu-šnosti Ocu. Tada to više nije Božje, to je sotonsko, i Petar je u tom slučaju sotona. Isti čovjek, Petar, stijena i sotona, nositelj povjerenja i onaj koji potkopava Isusovo poslanje. Poruka koja nas neprestano potiče na poniznost i molitvu.

I nositelji crkvenih službi upravo zbog svoje odgovornosti toliko trebaju pomoć naše krš-ćanske molitve. Zato često molimo za papu, biskupe, svećenike i druge službenike Crkve. U svakoj svetoj misi glavne nositelje crkvene odgovornosti uvijek i poimence spominjemo: papu i biskupa. Crkva je uvijek svjesna te duboke potrebe kojom se moli za sve one koji su posebno potrebni Božjega svjetla i milosti.
Današnje evanđelje govori o Isusovoj muci i smrti, te o njegovu uskrsnuću. To je Isusov put. To je put njegove poslušnosti Ocu. Samo na taj način Isus može ostvariti svoje mesi-jansko poslanje. Tko ga odvraća od toga puta protivi se bitnim Božjim planovirna i u službi je sotone, neprijatelja čovjekova od početka. Isusov učenik je samo onaj koji će na sličan način slijediti Isusa.

 

Tko slijedi Krista mora prihvatiti ne samo njegov Križ nego i vlastiti križ. Isus to odmah kaže kako bi učenici razumjeli da bi bila iluzija misliti da će ga moći slijediti a da ne nose s njime križ: „Hoće li tko za mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom.“
Nakon grijeha – to je jedini put spasenja za pojedinca kao i za čitavo čovječanstvo.

Isus poziva učenike da ga slijede. Zove svakoga na prihvaćanje svoga križa i to iz dana u dan. To je teško. Međutim, samo je to Isusov put; prema tome, to je put i Isusovih učenika. To je put ljubavi. Nemoguće je na drukčiji način ispuniti životno poslanje. Čovjek je pozvan da se daruje i ljubi. Poslanje je čovjekovo biti i živjeti za drugoga.

Isus nam govori: „Ako me želite slijediti, morate se odreći svega onoga što sada cijenite: morate izgubiti život koji sada živite. Ako niste spremni da to učinite, ako želite biti prilijep-ljeni uz život koji sada živite, neće biti nikakve novosti, nikakva nova vizija nije moguća za vas. Moja vizija traži trpljenje! Dođite, uzmite svoj križ, slijedite me, bez križa ne ide. Bez umiranja ne može se roditi novi život. Zrno mora umrijeti da bi donijelo stostruki plod!“

 

Tako bi trebalo shvatiti Isusove riječi: "Ako tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Od nas se traže žrtve i odricanja, pruža nam se križ... Tko to shvati, shvatio je sve! Može slijediti Isusa Krista i bit će sretan i spašen.

Čim čovjek počne težiti za tim da sebe osigura, da mu bude lijepo, dolazi u opasnost da drugoga zaboravi, da drugome uskrati svoju ljubav. To je tada temeljna frustracija čovje-kova poslanja. To je ono Isusovo: „Izgubit će svoj život onaj koji sebi želi koristiti!“
Dakako, takva Isusova logika u suprotnosti je s našim ljudskim sebičnim razmišljanjem. Međutim, Isus ostaje kod svoga. On po toj logici ide i u vlastitu smrt, kako bi do kraja da-rovao svoj život i ugradio ga u spasenje i dobro drugih, svih, svakoga od nas. To je spasi-teljska smrt Isusova. To je taj njegov hod u Jeruzalem od kojega ne želi odustati, premda ga u tom trenutku Petar ne razumije i čak, ljudski govoreći, dobronamjerno odvraća od toga puta. Za Isusa drugoga puta nema. Postoji samo put ljubavi, a to je onda put života za druge, potpunoga darivanja.

Mi se nažalost drukčije ponašamo. Udaljujemo i odbacujemo svoje križeve. Želimo se lišiti osoba koje su nam teške. Kad u braku nešto zaškripi, mislimo da je rješenje u rastavi. Kad nam bolesne i starije osobe više ne odgovaraju i smetaju, šaljemo ih u različite ustanove i domove. Udaljujemo ih često od sebe jer nismo voljni umanjiti svoju udobnost, niti se odreći svoga stila života. Čuvamo svoj život. Branimo svoja dobra. Činimo ono po čemu ćemo, kako Isus govori, izgubiti svoj život. Jer prestajemo biti u sIužbi Ijubavi i života.

Čim čovjek ne ugrađuje svoj život i svoje sposobnosti u dobro svojih bIižnjih, ne ispunjava svoje životno poslanje za koje je od Boga određen. Nije tada na radost i sreću drugima! Tada čovjek gubi život svoj. Kada ga razdaje rasipno i u ljubavi, on ispunjava smisao svoga života, našao je život u Bogu!

Gospodin nas uvjerava: ako radi njega izgubimo sve, ništa nismo izgubili; ako izgubimo njega, a sve dobijemo, ništa nismo dobili. "Što koristi čovjeku ako dobije sav svijet, a izgubi svoj život?" Čovjek bez Boga uvijek je na gubitku, na vječnom gubitku.

"U nebo se ide s kamenčićem u cipeli" (sv. Franjo Saleški). Tko odbije da nosi taj kamen-čić, svoj životni križ: teret i dužnosti svoga kršćanskog života, tko ne putuje životni put s Kristom, za Kristom, taj sebi teše mnogo teži i veći križ; nosit će ga sam i uzalud... Ne zaboravimo to…!

 

Dobro je u kontekstu današnjeg evanđelja provjeriti i pojam križa. Isus nas poziva da ga slijedimo tako što ćemo svakoga dana na sebe uzimati svoj križ. To znači da nas Isus poziva na jednostavno svakodnevno življenje svega što nam donosi vrijeme i svaki dan i to u svjetlu i u skladu s voljom Božjom. Mi smo često u napastima da pojam križa drukčije shvatimo ili da ga preinačimo po nekim svojim mjerilima.

Potrebno je iskreno priznati da je problem patnje i križa zaista teško shvatiti. To ostaje za nas tajna. Potpuno rješenje ćemo dobiti u raju. Bog pripušta trpljenje i križeve, da ne zaboravimo svoje određenje za vječno blaženstvo. Stvoreni smo za Boga i vječnu sreću. A mi više puta na to zaboravljamo. Da nas Bog prepusti nama samima, posve bismo se izgubili u zemaljskim brigama, poslovima i raznim radostima. Zato nam je upravo potreban Božji zahvat.

Da se razumijemo Isus se nije radovao patnji: on nije tražio svoju muku i smrt. Isus je jed-nostavno živio za druge i želio je dosljedno i vjerno ostvariti volju Očevu, kojom Otac želi sve ljude spasiti. Očekuje jednako tako hrabrost i dosljednost. On je bio spreman na žrtvu. I od nas to očekuje. Shvatimo: jedino po muci i križu idemo ususret slavi i uskrsnuću. Jedino tako živimo punim životom i postajemo vrhunski i osvjedočeni vjernici. Neka nas u tome ništa ne obeshrabri. Isus je s nama i uvjerava nas da samo takav život, predan iz ljubavi za druge, ima budućnost, ima vječnost. To je snaga njegova uskrsnuća.

Božanski Spasitelju, želim Ti postati što sličniji. Pomozi mi shvatiti da je spasenje u Tebi, da je naš život i naša sreća upravo u tome da se odlučimo ići za Tobom i da si Ti naše spasenje i život. Želio bih živjeti iz ljubavi prema Tebi i braći i sestrama! Pomozi mi u tom!

Pročitano 1954 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering