kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Ponedjeljak, 04 Srpanj 2016 12:03

Da sam bio tamo sve bi bilo drugačije!

Autor: radio-medjugorje.com Autor: radio-medjugorje.com

Točno se sjećam, kao dijete, dok sam gledao neki film o Muci Kristovoj kakvi su me osjećaji obuzimali i kakve su mi se misli motale po glavi. Svaki put bio bih uznemiren,

pomalo razočaran postupkom učenika, apostola, zbog čega su izdali Isusa. I pomišljao sam: „Da sam barem bio tamo, ne bih dao da te osude; vikao bih iz svega glasa i stao bih u tvoju obranu. Kako ljudi ne vide i kako ne shvaćaju? Zašto su dopustili da te svežu i odvedu? Zašto se nisu borili za tebe? Kako su mogli tvoji učenici dopustiti da budeš bičevan i okrunjen, zašto su bili kukavice i pobjegli? Zar nije postojao nijedan način da ti pomognu? Kakvi su to prijatelji koji te tek tako ostave?“ I usprkos tome što su mi roditelji i stariji pokušavali sve objasniti, nisam mogao to prihvatiti. Bio sam uvjeren da bi sve bilo drugačije da sam ja bio tamo u to vrijeme s Isusom.

 

I sada, nakon toliko godina, sve mi je to smiješno, ali sam sretan što sam bio tako odlučan i nagao u tim stvarima. Iako nisam mnogo toga znao ni shvaćao to je samo pokazivalo koliko mi je srce bilo blizu Gospodinu i koliko sam htio na dječji način pomoći, onako kako sam tada mislio da je najbolje. To dječje srce, koje je tada izgaralo bilo je iskreno i spremno na sve.

 

Ali danas smo ti i ja oni koji osuđuju Isusa; danas sam ja onaj koji ga je zatajio i pobjegao od njega; danas si ti ona ruka koja mu svojim grijesima zabija čavao u svete ruke; danas smo ti i ja oni koji mu se rugaju i pljuju mu u lice; danas sam ja onaj koji ga bičuje svojim riječima i propustima; danas si ti onaj zbog čijih laži je pokriven ranama; danas smo mi oni koji mu nabijamo krunu na glavu jer imamo toliko svojih lažnih bogova; ali danas On opet umire i za tebe i za mene, da bismo imali Život.

Zašto nas odrastanje čini tako hladnima? Zašto smo puni nepovjerenja? Zašto smo tako daleko jedni od drugih? Zašto nam je tako teško vjerovati da postoji Ljubav koja je na križu raspeta, koja se za naše spasenje razlila? Zašto su nam srca mlaka i zašto nam je vjera slaba? Zašto ovoliko pitanja?

 

I dok ovo pišem, ipak sam radostan. Radostan sam jer vjerojatno sada negdje postoji to dijete koje ima to čisto srce i vjeruje da bi ono moglo puno toga promijeniti, samo da je živjelo uz Isusa. Radostan sam jer postoji to dijete koje vjeruje da može biti drugačije i koje se trudi da to i uspije. Ne dopustimo tom djetetu u nama da odraste, da zaprlja srce, da postane mlako i neosjetljivo na druge. Pokaži nam uvijek ono što je važnije i ne dopusti da nam pogled odluta od Tebe. „Jer stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi, Gospodine.„

Pročitano 2709 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering