kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Utorak, 30 Kolovoz 2016 22:28

Oslobodite se paralizirajućeg straha i traume - budite opet VI

Piše: Dubravka Mijatović, psihoterapeutkinja | Republikainfo.com Piše: Dubravka Mijatović, psihoterapeutkinja | Republikainfo.com

Kad govorimo o strahu koji je nadmoćan, munjevit i paralizirajuć, onda govorimo o strahu koji proizlazi iz nekog našeg traumatskog iskustva. On je toliko jak i nepodnošljiv da osoba ima osjećaj da će jednostavno ispaliti i da će se rasuti po svemiru.

 

U ovakvim trenucima, koji su izrazito teški za osobu koja to proživljava, nemoguće je ostati na mjestu gdje je napadaj straha krenuo i osoba ima automatsku potrebu za bijegom u neki za nju siguran prostor. Mnogi će posegnuti za  lijekom za smirenje, što je razumljivo, neki će iz kuće istrčati van, a neki sa otvorenog u zatvoreni prostor ili iz skupine ljudi, povući će se u osamu i obratno, iz osame tj.straha od "biti sam" bježat će među ljude i sve to kako bi se uravnotežili, regulirali i vratili kakav-takav osjećaj sigurnosti.
 
Napadaji traumatskog straha mogu čak osobu izolirati od vanjskog svijeta pa tako neki ljudi ostaju tj.postaju zatočenici vlastitog doma. Strah im izaziva i sama pomisao da bi trebali zakoračiti van praga svoje kuće ili stana, a odlazak do najbliže trgovine za njih je nemoguća misija. Ostale životne aktivnosti skoro da i ne postoje.
 
Sve ovo u naš život donese upravo život i to onaj pun tereta, jada, teškog djetinjstva, život u kojem se,nažalost, slavi žrtva pa tako mnogi ljudi nikad ne nauče postaviti granicu i zauzeti se za sebe dok  životna energija curi ili ostaje neizrečena pa se pretvara u bol, bespomoćnost, crne misli, mržnju itd.

Traumatski strah izazivaju teški odnosi u kojem možda i svjesno znamo da nam nije dobro više biti tu. Ali onda na scenu stupa taj izjedajući osjećaj krivnje pokupljen i utisnut u kosti, naše davno prije kad smo kao djeca donijeli zaključak da smo krivi za svaku roditeljsku frustraciju i neuspjeh i da smo samo mi odgovorni u odnosu u kojem postoji dvoje ili više ljudi. I, evo nas, opet u boli i strahu ispočetka.
 
Strahote poput seksualnog zlostavljanja, tjelesnog, što je istovremeno psihološko i emocionalno, naše biće puni strahom u velikim količinama.

I, tako, hodamo, ako uopće i možemo pod tolikim teretom straha, ovom planetom jer smo istraumatizirani.
Nije da ljudi ne bi htjeli nego zaista ne mogu funkcionirati sa ovim svakodnevnim ili povremenim iskustvom i ukoliko ste prijatelj jednoj takvoj osobi, vjerujte joj do kraja kad kaže ići ću s tobom i onda taj odlazak otkaže u zadnji tren jer je nastupio napadaj teških osjećaja koji iscrpljuju i dovode osobu do izmjenjenog stanja.

Trauma se može razriješiti i to je najljepša vijest u cijeloj ovakvoj priči. Kad se ona razriješi, nestaje paralizirajući strah. Kad nestane paralizirajući strah i sva negativna uvjerenja vezana za strah onda dolazite vi iz najčistijeg i autentičnog dijela vas. Sigurni i samopouzdani. Odraditi ovo za sebe!

Zar to nije veličanstven zadatak?!

Pročitano 2594 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering