kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Petak, 06 Siječanj 2017 09:10

Bogojavljenje – Hvala Ti, Bože, što si nam se objavio

Autor: Lj::portal | Fra Petar Ljubičić Autor: Lj::portal | Fra Petar Ljubičić

Na Božić smo slavili Isusovo rođenje i njegovo objavljivane izabranom Božjem narodu. Na Bogojavljenje pak se spominjemo Isusove objave narodima, svemu svijetu. Matej je u svome izvještaju rekao kako je u Isusu iz Nazareta Bog spoznatljiv za sav svijet. Pogani su po mudracima to spoznali i počastili Isusa kao gospodara svijeta.

Pojavak Boga po Novorođenom bio je skriven pojavak i bez izvanrednih događaja.

Za evanđelistu je naravno da ne govori o nekim izvanrednim događajima. To je bio događaj kao i druga rođenja. Isto tako Matej majstorskom kratkoćom opisuje što su mudraci našli u Betlehemu: „Uđu u kuću, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom“. Ništa, a ma baš ništa što bi ih podsjećalo na kraljevsko dijete. Što je prema Lukinu evanđelju bio znak za pastire, to je i za njih: dijete! Dijete je mjesto Božje objave.

 

Ako pozorno promotrimo tekst, spoznat ćemo da Bog svoj pojavak, svoj vidljivi dolazak u svijet ujedno skriva u neznatnost, nemoć i svakidašnjost. Bog je posramio mudrost ovoga svijeta i nije htio u ovome svijetu biti nešto više nego čovjek. Isus nije htio biti više od dje-teta, prognanika, zločinca, smrti predanog i na kraju mrtvaca. Spoznavši što znači Božić u svjetlu Bogojavljenja, trebamo prihvatiti nova životna usmjerenja i mjerila za život u svijetu. Božja objava u skrivenosti jednog ljudskog života zahtijeva od nas radikalno obraćenje i preuređenje našega života. Želimo li i mi u svijetu naći Boga moramo ići stopama Božića.


Tražimo i mi onoga koji je naš mir, radost, sreća i život..
Gospodin nam je blizu. Molimo za dar iskustva vjere. To počinje onda kada se Bogu ot-vorimo, kad mu se poklonimo, kad mu kažemo: evo me, Gospodine, tu pred Tobom!
Bog nas je u svome Sinu posebno uzljubio kao svoju voljenu djecu. Svi koji Boga traže nalaze ga u dobroti i ljubavi. Mi koji Boga ljubimo, moramo postati dar. Sve što imamo jest Božji dar. Budimo i mi jedni drugima dar i na taj način prinos, uzdarje Bogu!
Sav naš život morao bi biti i prinos Bogu. Živimo Bogu na slavu. Živimo, ne samima sebi nego i drugima, da budemo dar, kao što je i Bog nama dar.

 

 Svetkovina Bogojavljenja je jedan od najstarijih blagdana koji je najuže povezan s božić-nim blagdanom. Ovaj je bla¬gdan u našemu narodu poznat pod nazivom "Sveta tri kralja" ili Tri Mudraca. Bogojavljenje je duboko teološki blagdan. Ovaj se blagdan ne smije svesti samo na produžetak Božića i božičnog slavlja jer u sebi nosi posebnu poruku koja nije tako vidljivo istaknuta ni u kojem drugom blagdanu ili danu crkvene godine.
Bogojavljenje ističe jednu od temeljnih kršćanskih istina – da se Bog objavio (ne samo u stvorenju nego i u ljudskoj povijesti). To je dan Božjeg očitovanja, objave svijetu u Kristu.

 

Poruka je blagdana višestruka. Povijesno-spasiteljski blagdan upozorava na činjenicu da se Bog objavio. Dogodilo se to u Isusu Kristu. Uzeo je oblik čovjeka, sluge, djeteta koje se rodilo u Betlehemu. Međutim, objava Božje prisutnosti među ljudima razotkriva se potom u svadbi u Kani Galilejskoj gdje Isus izvodi svoje prvo čudo ljubavi i suosjećanja s mladen-cima. Tada njegovi učenici povjeravaše u njega.
Nadalje još se jasnije objavljuje Božja blizina kod Isusova krštenja u Jordanu. U mudracima s Istoka Bog se daje prepoznati kao Bog svih ljudi, svih naroda, jer su po staroj kršćanskoj tradiciji mudraci koji dođoše izdaleka predstavnici ljudskih rasa.

Bog nam se objavio. I Isus želi da mi njegovi učenici prihvatimo ovu činjenicu i dopustimo mu da se objavi po nama.
On se objavljuje u djelima vjerničkoga crkvenog života. Posebno to osjećamo u sakra-mentima. Dok primamo sakramente os¬jećamo po vjeri Crkve da je to susret s Bogom: s Ocem koji oprašta (ispovijed), koji nas preporađa na novi život (krštenje), koji nas hrani Kruhom života (euharistija), koji povija naše rane i liječi bolesne (bolesničko pomazanje), koji nas vodi snagom svoga Duha (potvrda)…
Doista u takvom vjerničkom raspoloženju svako okupljanje kršćanske zajednice znači sus-ret s Bogom ob¬javljenim u Isusu Kristu, s Bogom koji je postao čovjekom.

Bog koji se u Isusu objavljuje kao punina dobrote i ljubavi, želi na isti način nastaviti svoje objavljivanje. Zbog toga Isus svoje evanđelje usredotočuje na zapovijed ljubavi, a kriterij svoga suda svodi na istovjetnost svoje spasiteljske osobe sa svima onima koji su gladni, žedni, goli, bosi, u zatvoru, bolesni i slično.

Po nama se danas Bog želi objavljivati budućim naraštajima. Ljudi oko nas počet će slaviti Oca našega na nebesima istom kad vide naša dobra djela koja proizlaze iz nesebične i predane ljubavi. Samo je to autentičan znak Isusovih učenika.

Bog se objavljuje svima, svim narodima, svim ljudima dobre volje i iskrena srca… Svaki onaj koji traži Boga, može postati dijete Božje.
Blagdanom Bogojavljenja počinje ono što je Isus kasnije pokazao u svom djelovanju i propovijedanju: svojom nazočnošću među ljudima objavljuje Boga Oca. Kasnije svojim naukom to predaje apostolima koji to prenose svim ljudima.

 

Mladić je poslušao Božji glas

 

Duh Sveti je u nama i neprestano nas potiče na svetost i izvršavanje Božje volje. Često taj glas jednostavno zanemarimo ili mislimo da Bog nama ne govori, da je to samo privilegija svetaca. Tako je možda mislio i ovaj dečko, sve do ovog događaja.

Mladić je nazočio biblijskom susretu. Propovjednik je govorio o osluškivanju Božjega glasa i poslušnosti. Mladić se u nevjerici pitao: "Govori li Bog ljudima još uvijek?" Nakon službe, s prijateljima je otišao na kavu. Raspravljali su o biblijskoj poruci koju su čuli. Nekolicina ih je govorila o tome kako ih je Bog vodio na različite načine. Bilo je već deset sati kad je mladić krenuo kući.

Vozeći, počeo je moliti: "Bože, ako još uvijek govoriš ljudima, govori i meni. Učinit ću sve što je u mojoj moći da poslušam." Vozeći glavnom ulicom, javila mu se čudna misao da stane i kupi galon mlijeka. Protresao je glavom i glasno upitao: "Bože, jesi li to Ti?" Nije dobio ogovor i nastavio je vožnju. Ali opet, misao: "Kupi galon mlijeka". Mladić je razmiš-ljao o Samuelu koji isprva nije prepoznao glas Božji pa je otrčao k Eliju. "U redu, Bože, za slučaj da si to ipak Ti, kupit ću galon mlijeka“. Nije izgledalo teško za jedan test poslušnosti. Uvijek može iskoristiti to mlijeko. Stao je, kupio ga i nastavio vožnju kući. Dok je prolazio pokraj „Sedme ulice“, opet je osjetio poticaj: "Skreni u tu ulicu“. To mu se učinilo ludim i jednostavno je produžio dalje. Ali ponovno je osjetio da je trebao skrenuti dolje. Na slijedećem križanju okrenuo je i vrativši se skrenuo u „Sedmu“. Napola šaleći se reče: "U redu, Bože, hoću."

 

Vozeći se nekoliko blokova daIje, odjednom je osjetio da treba stati. Popeo se na ivičnjak i pogledao oko sebe. Nalazio se skoro u poslovnom dijelu grada. Nije to bilo najbolje, ali ni najgore naselje. Trgovine su bile zatvorene, a većina kuća u mraku, kao da su ljudi već bili u krevetima. Opet je osjetio nešto: "Pođi i daj to mlijeko ljudima što stanuju u kući preko puta". Pogledao je prema kući. Bila je mračna i izgledalo je kao da su već ljudi negdje otišli ili već zaspali. Već je htio otvoriti vrata vozila, ali se zavalio natrag u sjedalo. "Gospodine, ovo je ludost. Ovi ljudi spavaju i ako ih probudim bit će bijesni, a ja ću ispasti glup." Opet se javio taj osjećaj da treba poći i dati im mlijeko. Konačno, otvorio je vrata automobila. „U redu Bože, ako si to Ti, poći ću na ta vrata i dati im mlijeko. Ako želiš da ispadnem glup, u redu. Želim te poslušati. Pretpostavljam da to ima svoju svrhu, ali ako se odmah ne jave, idem.“

 

Prešao je preko ceste i pozvonio. Začuo je nekakvu buku iznutra. Odjeknuo je muški glas: "Tko je to? Što trebate?"

Vrata su se otvorila prije nego što je mogao pobjeći. Pred njim je stajao čovjek odjeven u traperice i majicu. Izgledao je kao da je upravo ustao. Imao je čudan izraz na licu i nije izgledao sretan što vidi stranca na svom pragu. "Što je to?“ Mladić je pokazao mlijeko: „Donio sam vam ovo." Čovjek je uzeo mlijeko i sjurio se hodnikom vičući nešto na špa-njolskom. Zatim se u dnu hodnika pojavila žena noseći mlijeko u kuhinju. Čovjek ju je slijedio, držeći na rukama bebu koja je plakala. Čovjeku su se suze slijevale niz lice. Počeo je govoriti napola plačući: "Upravo smo molili. Imali smo goleme račune ovaj mjesec i ostali bez novca. Nismo imali ni kapi mlijeka za bebu. Moleći, tražio sam od Boga da mi kaže kako da nabavim nešto mlijeka." Njegova žena uskliknula je iz kuhinje: "Tražila sam Ga da pošalje anđela da nam donese. Jesi li ti anđeo?" Mladić je posegnuo u novča¬nik, izvukao sav novac što ga je imao i gurnuo u čovjekovu ruku. Okrenuo se i pošao pre¬ma autu, dok su mu se suze sli¬jevale niz lice. Znao je da Bog još uvijek uslišava molitelje. (Book)

Pročitano 1084 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering