kerametal 17 1 17

lj 6 10 16 arox

euroherc

alba

SFbBox by psd to wordpress

Četvrtak, 20 Listopad 2016 00:06

Nove Stojićeve književne stope

Nove Stojićeve književne stope

»Stopu po stopu« naziv je nove zbirke pjesama hrvatskog književnika, novinara i franjevca Miljenka Stojića, koja je nedavno objavljena u Nakladi Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne (DHK HB) i Ogranka Matice hrvatske u Vrgorcu.

Zbirku je uredio Ljubo Krmek, a recenzenti su bili Zdravko Kordić i Antun Lučić. Ovo je deveta zbirka pjesama istaknutog književnika Miljenka Stojića u njegovoj bogatoj bibliografiji koja uz pjesništvo obuhvaća i prozu, kako za odrasle tako i za djecu.


Stojićevo pjesništvo opaža vrijeme u kojem se rađa. Autor je, naime, pomni slušač koji svojim emocijama i impresijom bilježi odjeke vremena kojima ne dopušta da postanu prah i pepeo zaborava. Svjestan prolaznosti Stojić bilježi slike probranim stihovima, poput Sijača riječi, kako se i zove jedna njegova pjesma u novoj zbirci Stopu po stopu. Tim stopama, laganim i sigurnim korakom, a opet tako upečatljivim u suvremenom pjesništvu, novom zbirkom u kojoj se ciklusi Kap blizine, Puca vrijeme, Doći će i Toga dana isprepliću poput pletera na kamenu cjelcu koji ostaje trajni spomenik kulture hrvatskog naroda.


Neovisno opjevavaju li stihovi spomen na neku od osoba kojima želi sačuvati trajni spomen poput Božidara Vaceka, Krešimira Šege ili Pere Borasa, a posvetio im je pjesme u novoj zbirci, ili se osvrće na surovu prošlost i stihovima odašilje važne poruke, Stojić prosvjetiteljski i uvijek produhovljeno opjevava kako prošlo tako i sadašnje vrijeme. Stoga će i ova njegovo nova zbirka zacijelo obogatiti svaku ozbiljnu knjižnicu.

JESEN JE I KESTENI MIRIŠU


Koračam zrelo njegovim nogostupima,
gradom moga odrastanja i prolazaka.
Ne susrećem nikoga od poznatih,
a možda bih htio u dubini duše.
Ostavimo kavu za neki drugi put,
jer jesen je danas i kesteni mirišu…
Bilo je tako i prije puno, puno godina,
kroz otvorene prste cijedim prošlost,
hej, ima onoga što ostaje na dlanu.


Hvala ti, Bože, što dospjeh ovomu času,
pokretom ruke prebriši štošta drugo,
ja sam još onaj mladić zanosnih misli,
samo su one sada mudrije i teže.
Oprosti, meni se tako čini, ti prosudi,
ja ću dotle svratiti uličnom prodavaču,
raznijet ću miris jeseni, i kestenja...


Netko me staloženo gleda i smiješi se.
Je li mi pročitao misli, je li se pronašao?

 

PREKO GRANICA
Mitničari su neumoljivi,
putevi su raskopani,
ali svejedno mi je to,
ja putujem danas,
baš kao i jučer,
a i sutra ću zacijelo,
unatoč svemu,
vjerujte mi.

Kratak je život,
kraći nego što mislimo,
pa darujmo se, ljudi moji,
ne bilo komu, bilo kada,
darujmo se samo onima
što razumiju blizinu,
smiraj sunca nad pučinom,
bljesak smiješka u očima.

Nenadano uhvatih ovu pjesmu,
šapnu mi je nada u grudima,
otklonih rukom poraze,
(ako su uistinu bili),
saznah tajnu putokaza,
let ptica prozračnim nebom.

Pročitano 418 puta




Pročitajte još na Ljubuškom portalu:


vtc nov 16 12 16

dos locos 2

ding inzenjering